Energoinvestova priča o 40 godina odanosti
Zekija Durmo je prvi put u Energoinvest došla kao studentica prve godine Građevinskog fakulteta da potpiše ugovor o stipendiranju. Njen prvi radni dan u Energoinvestu je počeo 03.01.1985. godine, u sadašnjoj zgradi Energoinvesta na Pofalićima. U Energoinvestu je provela cijeli radni vijek i prošla dug put, od stipendistkinje, pripravnice, samostalne projektantice, glavne inžinjerke, pa do šefice Odjela za građevinsko projektovanje. Ove godine odlazi u penziju i ovo je Energoinvestova priča o 40 godina odanosti.
„Osjećanja su pomješana, sretna, a u isto vrijeme i pomalo tužna. Sretna, jer sam zaokružila jedan period svog radnog života, a tužna jer se neke stvari u svakodnevnom životu mijenjaju“, kaže Zekija Durmo o osjećaju odlaska u penziju.
Šta će vam najviše nedostajati iz svakodnevnog radnog života?
„Najviše će mi nedostajati radne kolege, prijatelji, ali i posao koji volim da radim. Nedostajat će mi jutarnja kafa s kolegama i kolegicama, sastanci i dogovaranja kako da uradimo određeni posao. Naročito, kada dobijemo novi tender, bilo da se radi o ponudi ili ugovoru, moramo osmisliti kako najbolje da pristupimo tom poslu, a da pri tome zadovoljimo sve zahtjeve iz tog tendera. To je isto kao da ispred sebe imate praznu ploču koju trebate ispuniti, odnosno od praznog papira trebate napraviti projekt koji je najčešće vrlo složen i zahtijevan. Pri tome, od svih nas se očekuje da sarađujemo kao tim i međusobno se uskladimo, što je vrlo kompleksno i onda na kraju dobijemo jedinstven rezultat prema ranije smišljenim i dogovorenim parametrima“, naglašava Durmo.
Zekija Durmo je prvi put u Energoinvest došla kao studentica prve godine Građevinskog fakulteta da potpiše ugovor o stipendiranju. Direkcija Energoinvesta se tada nalazila u staroj zgradi kod Narodnog pozorišta.
„Energoinvest je u to vrijeme bio velika firma, gigant u kojem su svi željeli raditi i sticati iskustva. Bila sam presretna kad sam obaviještena da ću biti njihova stipendistica. Moj prvi radni dan u Energoinvestu je počeo 03.01.1985. godine, u sadašnjoj zgradi Energoinvesta na Pofalićima, koja je izgrađena dok sam studirala. Dobro se sjećam, tada se radilo četvrtkom duže dva sata, do pola šest i moj prvi dan je bio upravo u četvrtak. Bila sam sretna jer sam odmah nakon diplomiranja dobila zaposlenje, ali sam pomalo osjećala i strah, kako da se snađem u novoj sredini, gdje u kancelariji sjedi dvadeset inžinjera sa iskustvom, koji već uveliko rade posao koji ja tek treba da savladam“, opisuje Durmo osjećaj prvih radnih dana u Energoinvestu.
U Energoinvestu je Zekija Durmo provela cijeli radni vijek i prošla dug put, od stipendistkinje, zatim pripravnice, samostalne projektantice, glavne inžinjerke, pa do šefice Odjela za građevinsko projektovanje.
„U trenutku kad sam počela raditi, Energoinvest je bio ozbiljna kompanija, sa puno zaposlenika, ali i puno ugovora i posla. Dosta se radilo i sa svakim novim poslom se učilo nešto novo. Istina je da smo nailazili na izazove i probleme koje je trebalo rješavati, ali tako smo uspijevali da steknemo važna iskustva. Poslije rata je bila posve drugačija situacija, jer je dosta kolega i kolegica napustilo firmu. Mi smo se trebali ponovo vratiti na svjetsko tržište i pokazati da Energoinvest i dalje postoji. To je nešto na šta sam jako ponosna. Energoinvest je zahvaljujući zajedničkim naporima svih nas, opstao. Urađeni su veliki poslovi i sačuvana znanja koja su se s vremenom dograđivala. Mogu reći da smo nastavili ići u korak za ostalim svjetskim kompanijama iz te oblasti“, naglašava Durmo.
Kao diplomirana građevinska inžinjerka radila je u Odjelu građevinskog projektovanja dalekovodnih stubova.
„Inače, dalekovodni stubovi su vrlo specifični građevinski objekti, izgledaju jednostavno, barem dio koji vidimo, čelična rešetka koja nosi provodnik. Međutim, s aspekta projektovanja, ispitivanja i izgradnje, dosta je složen. To je jedini građevinski objekt koji se tako ispituje na ispitnim stanicama. Da bi se uspješno izgradio jedan dalekovod potrebna je uska saradnja građevinske struke sa elektro, geodetskom i mašinskom. Kao što je poznato, Energoinvest je radio ugovore u zemljama na više kontinenata, od Afrike, Azije, Evrope, Amerike. Vrlo teško je i pobrojati sve zemlje u kojima su upotrijebljeni dalekovodi koje je isprojektovao i izgradio Energoinvest.“, ističe Durmo.
Šta biste rekli mlađim generacijama koje danas započinju karijeru u istoj firmi?
„Moja poruka mladim kolegama i kolegicama, posebno onima koji tek započinju karijeru u Energoinvestu je da firma svima pruža mogućnost da se razvijaju i uče, te rade prema procedurama i pravilima struke. Taj sistem razvijan je dugim nizom godina i dobrim dijelom je očuvan i samim tim im može pomoći u građenju njihove dalje karijere“, poručuje Durmo.
„Moja poruka mladim kolegama i kolegicama, posebno onima koji tek započinju karijeru u Energoinvestu je da firma svima pruža mogućnost da se razvijaju i uče, te rade prema procedurama i pravilima struke. Taj sistem razvijan je dugim nizom godina i dobrim dijelom je očuvan i samim tim im može pomoći u građenju njihove dalje karijere“, poručuje Durmo.
Pogled u budućnost
„Kao i većina ljudi koji odlaze u penziju, razmišljam da napravim neke stvari koje nikako nisam mogla završiti dok sam radila. Posvetiti više vremena porodici, prijateljima, druženjima, putovanjima, boravku na vikendici. Mislim da kada odemo u penziju dobijemo to dodatno vrijeme da se posvetimo svemu onome što volimo, a čemu se nismo mogli prije baviti ili ne u dovoljnoj mjeri. Ovo je idealna prilika da se vratim lijepoj književnosti, koncertima, predstavama“, kaže Durmo.
Ako biste mogli poslati poruku sebi prije 40 godina, onoj koja je tek počinjala raditi ovdje, šta biste joj rekli?
„Rekla bih joj da je sretna što počinje raditi u ovakvoj firmi, na poslovima koji stvarno daju puno satisfakcije, ako se ozbiljno i predano obavljaju. I pored toga što sam tokom svog radnog vijeka doživjela dosta teških, ali i lijepih trenutaka, mogu slobodno reći da sam bila jako zadovoljna i sretna kao uposlenica Energoinvesta, jer sam imala priliku da radim s meni dragim ljudima s kojima sam i danas u vrlo korektnim odnosima“, zaključuje Zekija Durmo.
